-“Bila je sasvim obična djevojka. Skromna. Sitnice joj boje život, sitnice su njen život. Djevojku kao ona sretneš jednom u životu. A eto ja sam bio taj sretnik. Jesam ponosno to kažem. I tek sad shvatam šta sam izgubio. Nije tražila mnogo. Tražila je sličnog sebi, baš onako rijetkog kakva je i sama. A ja. Očito nisam na vrijeme to prepoznao. I sad se kajem. Al’ džabe, jer ona sretna je tamo daleko. S’drugim, a ne krivim je, zaista!! Dala mi je sve, a ja nisam cijenio. I sad neko drugi zna da cijeni tu njenu skromnost. Tog sanjara u njoj i zna da je prati. Dok joj svako jutro boji omiljenim bojama. A ja. Ja se sa suzom u oku sjećam… Pa ta djevojka je nekad bila moja. Samo bila…”
-'Samo on je znao promeniti moje raspoloženje u trenu, jednim telefonskim pozivom.'
-Moje rane su nevidljive, te rane su uvijek najgore.
-“Čoveče kako te ne žuljaju te maske što su ti srasle sa licem?”
-''Žena je rođena da bude dama, a ne da glumi mafijašicu ili huligana.''